Ljubav je zeznuta stvar II.
srijeda, 28.01.2015.
....
Znam. Ti misliš da ja tebe ne volim, i da te nikad nisam voljela. Eh, mili moj. Da samo znaš koliko mi značiš. Još uvijek. Znam ja da je naše vrijeme prošlo. Naša ljubav je nemoguća. Ti si sad oženjen. Imaš predivnu kćerkicu. Liči na tebe. Slučajno sam je vidjela, onako, usput. Pogledala me svojim plavim očima i ja sam se zaledila. Vidjela sam da su mi te oči poznate. Već sam ih vidjela. A onda si joj ti prišao... Ma hajde, nebitno je više. Samo sam željela da ti kažem da te volim. Zapravo, nikad nisam prestala. Želim ti mnogo sreće, pa makar i bez mene
Nije život jedan muškarac
Nisam više osjećala onu ljubav prema njemu. Nestali su leptirići, a koljena nisu klecala. Odigrao je ulogu u mom životu, shvatila sam, i osjećam se izvanredno,Imuna sam, konačno, na njega.
....
Život mi se ruši,srce me boli....a duša peče!
Želim ne razmišljati,ali jednostavno ne mogu zaboraviti ono veče!
Te večeri srce si mi slomio,
te večeri nju si poljubio,
te večeri duča mi je pucala,
te večeri nadu si mi ubio....
Ubio si ljubav moju,šta za tebe disala je,
ubio si moje tijelo što zbog tebe drhtalo je.
Bože dragi što sam ti skrivila?
Zašto me kažnjavaš nevinu i mladu?
Zašto mi oduzimaš jedino što imam?
Zašto mi ne daš nikakvu nadu?
Te večeri onme napustio,
a mislila sam da će zauvijek biti moj.
Te večeri ja sam propala i izgubila razum svoj...
Svi kažu da živjeti dalje moram,
al' kako živjeti kad mučim sebe?
Cijeli dan plačem,za smijeh ni ne znam,
ne mogu dalje jer nemam tebe.
Sve šta mi ostaje samo je sjećanje.....
sjećanje na ranu koja gorko peće,
na dane kad si me poljubio i
na ono zadnje prokleto veče!
Sjecanje
Sjećam se da si plakala kad je danmog polaska došao,
obećala si da ćeš me čekati i ja sam sa osmjehom pošao.
Vrijeme je sporo teklo i rat je dugo trajao,al znao sam
da ćeš me čekati zato sam i do kraja izdržao.
Došao je kraj rata i ja sam se vratio,da se sve
promjenilo još nisam shvatio.
Ne,nisi me čekala...tvoj muž je kažu bogat i lijep,
a ja sam se iz rata vratio bez jedne ruke i potpuno slijep.
Svakoga dana na uglu ulice tvoje prosim,
sa kapom u ruci,a ti i ne slutiš tko sam.....
Već poznajem glas tvoga sina i hrapav hod malih nogu...
Kad prođeš pokraj mene pred tobom krijem svoj lik,
dok krijem suze od tebe da ugušim očajan krik.
I uvijek kada si prošla,uvijek si mi nešto dala,
a ja ni jednom da skupim hrabrosti i kažem ti "hvala".
I godine tako prođoše,na uglu i dalje prosim,
sam sa svojom kapom koju još uvijek nosim.
Danas se sjećam tvojih suza kad je dan mog polaska došao...
obećala si da ćeš me čekati i ja sam sa osmjehom pošao....
